Agoniji na teritoriju Zapadne Sahare ne nazire se kraj

Nekadašnja španjolska kolonija, Zapadna Sahara, još uvijek je dio spora koji vode Maroko i Polisario. Pripadnici naroda Sahrawi, koji žive u alžirskim izbjegličkim kampovima već skoro 40 godina, čekaju  povratak u svoju zemlju. Po tom pitanju održana je i međunarodna konferencija u Alžiru pod nazivom “Pravo ljudi na otpor: Pitanje naroda Sahrawi”, na kojoj su podržane težnje Sahrawija za osamostaljenjem. 

Kada su španjolski kolonizatori napustili Zapadnu Saharu, 1975. godine, započeo je sukob Maroka i Mauritanije s Polisarijem oko teritorija, koji je kasnije podijeljen na dva dijela. Razdvaja ih 2.700 kilometara dugi Marokanski zid. Sa zapadne strane zida nalazi se područje kojim upravlja Maroko, a s istočne Slobodna zona ili Arapska demokratska republika Sahrawi, koja je pod upravom Polisarija, koji pak ima potporu Alžira. Do 1991. godine Maroko  i Zapadna Sahara bili su u oružanom sukobu, koji je prekinut intervencijom UN-a. Primirje je dogovoreno, a dio mirovnog sporazuma bio je i referendum, koji je trebao raspisati Maroko, a  na kojem bi Sahrawi odlučili žele li ostati pod Marokanskom vlašću ili žele biti nezavisna država. Niti više od 20 godina nakon uspostavljenog primirja planirani referendum nije raspisan. Za provođenje referenduma zadužena je misija UN-a, MINURSO, no već dugi niz godina ne uspijevaju potaknuti dvije sukobljene strane na suradnju i pomak. Naime, marokanska vlada i Polisario ne mogu se složiti tko bi trebao imati pravo glasa u referendumu. Maroko se poziva na tvrdnje da je Zapadna Sahara, bogata rudama i razvijenim ribolovstvom, pripadala njegovom teritoriju mnogo prije španjolskog preuzimanja vlasti. S druge strane, Međunarodni sud pravde smatra da bi Sahrawi trebali odlučiti o pitanju Zapadne Sahare, a ne Maroko.

Po tom pitanju, sredinom prosinca prošle godine, održana je spomenuta međunarodna konferencija u Alžiru (peta po redu), na kojoj su prisustvovali Sahrawi, predstavnici alžirskog vrha, Polisaria te brojni aktivisti. Ovom konferencijom pokušalo se ukazati na problem postojećeg odnosa Maroka i Zapadne Sahare, pružiti podršku Sahrawijima koji se protive marokanskoj vlasti, no ujedno i naglastiti problem izbjeglica koje već gotovo 40 godina čekaju rješenje postojeće situacije. Neki od njih cijeli su život proveli u alžirskim izbjegličkim kampovima. Oni, kao i mnogi drugi, strahuju da se dugo čekani sporazum  neće postići mirnim putem, nego da će oružani sukob u ovoj situaciji biti neizbježan.

Tihana Naglić

Izvori: Guardian, HRT