Dominirati podređeno: žene u zdravstvenom sustavu

U travnju obilježavamo Svjetski dan zdravlja, a činjenični podatci ukazuju na to da naše zdravlje ovisi o ženama. Žene čine više od tri četvrtine zaposlenih u bolnicama, a u privatnome životu svake obitelji žene su zadužene za donošenje 80 – 90% odlluka vezanih uz zdravlje članova obitelji. Zato mnogi ustraju na tvrdnji da žene nisu diskriminirane u područjima zdravstvene skrbi i njege. Ipak, istina je sasvim suprotna.

Predsjednik Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, najbrojnijeg i najvećeg sidikata u djelatnosti zdravstva u Republici Hrvatskoj, Stjepan Topolnjak, ističe da je u poslovima zdravstvene zaštite i socijalne skrbi prisutna diskriminacija prema stručnoj spremi. Poslodavci ne žele priznati višu ili visoku stručnu spremu sestrama koje su završile odgovarajuće smjerove jer to nije u skladu s planiranim troškovima i izdatcima. Također, više od 60% ravnatelja zdravstvenih ustanova su muškarci, a žene rade tek kao njihove – pomoćnice. Stjepan Topolnjak pokušao je argumentirati ravnopravnost u plaćama muškaraca i žena zaposlenih na istim pozicijama, ravnopravnost utemeljenu na sklopljenim kolektivnim ugovorima, no nije mogao izbjeći priznanje da muškarci i žene nemaju jednaka prava na napredovanje. Kao razloge teškog napredovanja žena navodi da žene bivaju zakinute jer se na njih gleda kao na „žene majke“.

Dodatne oblike diskriminacije i povrede ljudskih prava djelatnice zdravstvenoga sustava doživljavaju svakodnevno, u radu s poslodavcima i u neadekvatno opremljenim zdravstvenim ustanovama. Medicinska sestra koja je željela ostati anonimna otkriva nam svoja iskustva stečena tridesetogodišnjim radom u zdravstvenome sustavu. Osam godina radila je u klinici za pedijatriju na Kantridi, potom više godina u školskoj ambulanti, kraće razdoblje u pedijatrijskoj ambulanti, a sada je u ambulanti opće prakse. Doživjela je razne oblike diskriminacije i obezvrjeđivanja rada sestara od strane nadređenih liječnika, u ambulantama trpila prijetnje i čula uvrede na osobnoj i profesionalnoj razini. Trpila je mobing na radnome mjestu na kojem je pri svakom odlasku na toalet trebala tražiti dopuštenje i javljati se nadređenome, primala telefonske pozive kojima je kontroliran njezin rad, a kada se njeno dijete razbolilo i kada je pokušala tražiti slobodan dan, kao odgovor pedijatrice dobila je niz uvreda. Radeći kao medicinska sestra nerijetko je ostavljala kod kuće svoje bolesno dijete samo, a na saznanje da njezin sin ima upalu pluća, prva reakcija nekadašnje glavne sestre dječje bolnice bila je prijetnja i opomena da mora nastaviti raditi.

Medicinske sestre i ostalo osoblje učestalo rade prekovremeno, što se ne evidentira i ne plaća. Također, često rade bolesne kako se ne bi zamjerile poslodavcu, a pritom najčešće i ne pokušavaju pitati za bolovanje te rade pod antibioticima. Na kraju radnoga dana same sebe previjaju u ambulanti.

Svaki pokušaj poboljšavanja uvjeta rada srezan je ucjenom i prijetnjom otkazom uz argument velikoga broja nezaposlenih koji čekaju svoju priliku na neadekvatnom, ali ipak radnom mjestu u zdravstvenoj ustanovi.

Cijeli razgovor možete poslušati u radio-emisiji udruge PaRiter, RadioAktivna, snimljenoj u sklopu projekta Prava, rad i žene, a pod pokroviteljstvom Fundacije Rosa Luxemburg.