Eve Ensler: Solidarnost je sloboda

Prošla je još jedna iznimno uspješna godina One Billion Risinga, te smo vidjeli kako se energija ovog pokreta širi daleko. MI smo istkali puno veću priču, dublje povezali različite vrste nasilja, bilo ono klasno, rasno, između kasti, zemaljsko ili silovanje kao alat u ratu. Vidjeli smo ustanke i u selima i velikim gradovima, u kazalištima, na fakultetima, parkovima, bankama, srednjim školama s mladim radnicima, od strane crnkinja koje su izgubile voljene zbog policije, domorotkinja koje su izgubile svoju zemlju i tradicije radi rudarskih tvrtki, žena prodanih u seksualno roblje. Utjecali smo na dijalog i aktivirali one koji su otplesali iz svojeg teroriziranog drijemeža. Ali dok smo mi rasli i postajali svjetliji, hrabriji, dublji, svijet je postajao sve više nasilan, punio se mržnjom i tiranijom. Obje ove stvari su istinite.

Mnogi od nas koji se bavimo ovim poslom godinama znamo da ako napustimo iluziju, vrlo brzo nas može pomesti zastrašujući osjećaj da je vrijeme za promjenu budućnosti isteklo te da je uništenje žena, zemlje, ljudi, infrastrukture, dobrote, povezanosti i suosjećanja toliko duboko i masivno da nemamo dovoljno vremena, energije te vizije da okrenemo sve u drugom smjeru.

Danas se nalazimo u kasnom stadiju vremena Dominacije, Dominacije muškaraca nad ženama, bijelaca nad crncima, starih imigranata nad starim novim imigrantima, heteroseksualaca nad homoseksualcima, lezbijkama, biseksualcima, transrodnima, dominacije ljudi nad našom majkom prirodom, bogatih nad siromašnima, vojnog carstva nad zemljom, korporacija nad ljudima, preplaćenih šefova nad radnicima, sposobnima nad onesposobljenima. Bolesni smo i iscrpljeni od otrovnih metoda dominacije: silovanje, ropstvo, policijska ubijanja, dronovi, izvlačenja i iscrpljivanja ruda, privatnih atentata, masovnog nadziranja, masovnog zatvaranja, nejednake plaće, zastrašivanja, isključivanja, mržnje.

Ja dugo i ozbiljno razmišljam o dominaciji svaki dan, većinu godina svog života. Suprotni dominaciji nisu altruizam i milosrđe. Suprotno dominaciji je solidarnost.

To je riječ koju puno upotrebljavamo, ali pitam se znamo li šta ona znači. Solidarnost je najviše stanje bića te ono koje je najteže dosegnuti. Zahtjeva ranjivost i suosjećanje, nestanak vlastitog ega te njegovo duhovno proširenje. Zahtjeva mudrost da znamo kada služiti, a kada govoriti, kada slušati i kada voditi. Pronalazak svake osobe koju upoznamo u sebi, bez da im uzimamo njihovu individualnost i kontrolu nad sobom, osjećanje tuđe boli bez otimanja njihove borbe. To je zaljubljivanje, otapanje, gubljenje, predaja.

Solidarnost je radikalna, sveta, časna.

Solidarnost je sloboda. Sloboda od straha, od nesigurnosti, usamljenosti, samoprijezira. Mislim da od svih divnih stvari koje su proizašle iz ovog pokreta, solidarnost je najmoćnija.

Doslovce smo postavljeni na sam mahniti rub između uništenja i stvaranja. Često osjećam u sebi užasnu frustraciju svijesti koja je i osobna i kolektivna te se pokušava dovoljno brzo razviti da bi sustigla ova mračna vremena.

Dakle pitanja pred nama su sljedeća: jesmo li voljni ludo vjerovati?

Jesmo li voljni odbaciti sumnju i strah u vjetar i ići tamo gdje nikad prije nismo bili? Jesmo li voljni biti toliko ludo radikalni, toliko strastveno maštoviti, da kolektivno zamišljamo djela koja će potaknuti potencijalno ljudsko čudo? Ta mogućnost leži u svima nama i može biti potpaljena ako se ujedinimo u solidarnosti. Ja nemam odgovore, međutim znam da žene idu naprijed, da su već došle naprijed i da je pokret destabilizirao i napravio paniku među muškarcima te da je upravo ova mržnja i nasilje rezultat psihološke muške nesigurnosti u okolnostima gdje žene napreduju.

Ukoliko sada odustanemo, ovaj toksični maskulinitet će uništiti zemlju i sve ljude. Stoga kako da se mi kao žene, kao ljudi, dignemo moćne, sa silom koja stvara, a ne uništava, ispunjene sa žestokim svjetlom, za razliku od ove tame nalik smrti? Kako da stvorimo umjetnost, djelo koje će omogućiti ljudima da zakorače u svoju najvišu svijest? Što je potrebno? Kako da ohrabrimo jedna drugu da budemo odvažne vizionarke i odemo izvan poznate paradigme i dijaloga? Kako da produbimo svoju vjeru u to da ćemo zajedno pronaći put ukoliko vjerujemo u moć solidarnosti i u ljubav među nama?

Eve Ensler

Hrvatska, svibanj 2016.

Prevela i prilagodila: Nikolina Pajalić