Genitalno sakaćenje žena mora prestati!

Međunarodni dan nulte tolerancije prema genitalnom sakaćenju obilježava se danas, 6. veljače. Unatoč naporima, kampanjama i inicijativama, žene i djevojčice svakodnevno se podvrgavaju zahvatima kojima im se uklanjaju ili oštećuju genitalije. Zakoni, ako i postoje, nedorečeni su i/ili se ne provode. Procjenjuje se da je ovakvim zahvatima podvrgnuto oko 140 milijuna žena, od čega je oko 500.000 zahvata izvedeno u Europi.


Genitalno sakaćenje ili žensko obrezivanje (Female Genital Mutilation – FGM)  je postupak tijekom kojeg se djelomično ili u potpunosti odstranjuje vanjski dio ženskih genitalija, s ciljem sprječavanja seksualnog užitka. Najčešće se takva vrsta zahvata izvodi prije razdoblja adolescencije, ali zastrašujuća je činjenica sve većeg porasta operacija nad dojenčadi stare samo nekoliko dana, tjedana ili mjeseci.

Žensko obrezivanje stari je običaj koji datira još iz vremena prije pojave monoteističkih religija. Proširen je kod muslimana, kršćana i animista, a s aspekta geografske raširenosti najviše se prakticira u Africi, posebice u njezinim zapadnim, istočnim i sjeverozapadnim dijelovima. Međutim, sve se češće javlja i u zemljama Bliskog Istoka, Sjeveroistočne Azije te među imigrantima u Europi.

Opravdanost ovog postupka traži se u religijskom nasljeđu, iako se niti u Kur’anu, a ni u Bibliji ne spominje obrezivanje žena. Povrh navedenog, tu su i druga tumačenja, poput onog da je ženski spol ružan i nečist te kako obrezivanje i infibulacija štiti ženu od bolesti, a djevojčice čini u potpunosti ženama jer se ‘muški dio’ time otklanja sa njih. Međutim, stvarni motiv za osakaćivanje genitalija ipak treba potražiti u patrijarhalnim društvenim strukturama. Osakaćivanje služi kao sredstvo kontrole ženske seksualnosti i zaštita od gubitka nevinosti.

fgm-infographic
 

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) ovaj postupak je proveden nad 150 milijuna žena diljem svijeta. U Europi taj broj se penje i do 500 000.

Svjetska zdravstvena organizacija razlikuje četiri tipa ženskog obrezivanja:

(1) Klitoridektomija (obrezivanje) – uklanjanje jednog dijela ili cjelokupnog klitorisa, kao i jednog dijela unutrašnjih stidnih usana. Ova operacija u pravilu ima za posljedicu ožiljak koji je toliko velik da pokriva vaginalni otvor.

(2) Izrezivanje –  ubadanje, rezanje ili potpuno uklanjanje kožice klitorisa

Za ova dva postupka smatra se da su najčešći te se procjenjuje da su provedeni nad 80% obrezanih žena.

(3) Infibulacija (faraonsko obrezivanje) – Uklanjanje klitorisa, unutrašnjih stidnih usana te unutrašnjeg dijela vanjskih stidnih usana. Preostali dio vanjskih stidnih usana se pričvršćuje trnjem. Ovaj ostatak kože srasta zajedno, a u ranu se stavlja mala cjevčica, koja omogućava oticanje urina i mjesečnog menstrualnog krvarenja. Ovaj postupak je najrašireniji na rubnom području Afrike u zemljama Somalije, Džibuti i Eritreji, ali i u sjevernom dijelu Sudana i južnog Egipta. Ujedno, ovaj oblik obrezivanja je najbolniji. Smatra se da je 15% žena podvrgnuto ovom postupku.

(4) Ostalo – svi ostali postupci poput bockanja, probadanja, istezanja klitorisa ili usna, paljenja i ozljeđivanja spolnih organa kao i rascjepa vaginalnog otvora, uvođenja nagrizajućih supstanca ili biljaka u vaginalni otvor kako bi se isti stisnuo itd.

Žensko obrezivanje se najčešće vrši bez anestezije i dezinfekcijskih sredstava, a samo ponekad se upotrebljavaju prirodni melemi. Koriste se najrazličitiji instrumenti od žileta, noževa, škara do komada stakla. Postupak obrezivanja provode tzv. `profesionalne obrezivateljice`, najčešće žene koje u društvu uživaju veliki ugled, no postupak mogu vršiti primalje, brijači, iscjelitelji ili sestre i doktori koji prakticiraju zapadnjačku medicinu.

OeNy0jP
 

No, bez obzira tko vrši postupak obrezivanja, zdravstvene posljedice su veoma teške, a ponekad i pogubne. Nerijetko se javljaju strašni bolovi; stanje šoka zbog velikog gubitka krvi; trovanje krvi ili tetanus; stradavanje jajnika i maternice te dugoročno: sterilitet; jaki bolovi kod mjesečnog menstrualnog krvarenja; bolovi za vrijeme spolnog odnosa; problematični i, za majku i za dijete, po život opasni porođaji. Zbog čestih bolesti mnoge žene su primorane uglavnom boraviti u kuću te često nisu u stanju raditi ili redovito pohađati školu. No, osim fizičkih, javljaju se i psihičke posljedice koje žene čine nemoćnima. U mnogim društvima u kojima se provode postupci sakaćenja, postoji zabrana govora o bolovima koje žena proživljava tijekom i nakon postupka

 

ŠTO SE PODUZIMA KAKO BI SE SPRIJEČILO ŽENSKO OBREZIVANJE?

U mnogim zemljama doneseni su zakoni protiv genitalnog sakaćenja (FGM-a). U Egiptu je ministar zdravlja preporučio da djelomično odstranjivanje klitorisa vrše liječnici umjesto da se vrši ekstremnim pothvatima. U Sudanu i u Keniji također postoji zakonska zabrana, iako žensko obrezivanje predstavlja integralni dio tamošnjeg društva. Doneseni zakoni su najprije prouzročili porast ilegalnog obrezivanja, što je nerijetko dovodilo do iskrvarenja, jer se provoditelji zahvata zbog zabrane nisu smjeli obratiti liječniku.

No, u mnogim zemljama svijeta postoje mali lokalni projekti i inicijative koje na svim razinama pokušavaju djelovati protiv genitalnog sakaćenja. Proaktivno djelovanje potječe od pravovaljane informacije. Pojedinci i male grupe kreiraju kritičnu masu, koja zatim može utjecati na donošenje odluka, a odluke se mijenjaju kada poraste svijest o sveprisutnom problemu. Iz tog razloga potrebno je što više govoriti o ženskom obrezivanju.

Ono što je bitno naglašavati jest činjenica da genitalno sakaćenje nema nikakvo zdravstveno uporište te da ostavlja trajno štetne posljedice na svakoj ženi koja je bila, ili će tek biti, podvrgnuta postupku.

fgm-3
 

Nadalje, unatoč činjenici da je žensko obrezivanje u većini zemalja Europske Unije direktno ili indirektno zabranjeno, zakoni su nedorečeni i/ili se ne provode. Jedina zemlja, u kojoj je legislativa vezana uz žensko obrezivanje institucionalizirana, je Francuska. U ostalim europskim zemljama genitalno sakaćenje se ne smatra ‘europskim problemom’. Iz tog razloga, kao i brojke od 180.000 djevojčica unutar zemalja EU kojima prijeti mogućnost obrezivanja, pokrenuta je kampanja END FGM, kojom se želi utjecati na promjenu shvaćanja ovog problema u Europskoj uniji. Inicijativa je prikupila 42.000 potpisa podrške te potporu 50 europarlamentaraca, a sve s ciljem rješavanja ovog problema u okviru europskih institucija.

Brojka od 140 milijuna žena za koje se smatra da su podvrgnute nekom od postupaka genitalnog sakaćenja, od kojih je oko 500.000 tisuća iz Europe, poražavajuća je i sramotna za društvo u cjelini, pogotovo kada je jasno da se obrezivanja žena, unatoč deklarativnim ili nedeklarativnim zabranama i zakonima, i dalje svakodnevno provodi nad djevojčicama različitih uzrasta te da ova brojka i dalje raste. Tragično je da su usta Europljana puna osude afričkih ‘divljaka’ u čijim se plemenima osakaćuju žene, dok se uporno šute o činjenici da se iste stvari događaju i u njihovom dvorištu.

H.H.