Institucije i pravni sustav još uvijek ne prepoznaju cyber nasilje nad ženama

Dan sigurnijeg interneta obilježava se danas, 10. veljače. Iako se sve više pažnje nastoji posvetiti sigurnosti na internetu, pogotovo danas, u online okruženju sve se češće javljaju razni oblici nasilja kao što su uhođenje, pristupanje privatnim podatcima, širenje mržnje, psihološko nasilje, prijetnje ili seksualno uznemiravanje, a česta meta su žene.

Udruženje za progresivne komunikacije  (APC) provelo je istraživanje  o ovom fenomenu, a rezultati su pokazali da nedostatak pravnog okvira, neefikasno djelovanje institucija  i manjak obrazovanja o spomenutom, dopušta da se ovakav oblik nasilja i dalje sve više razvija te žrtve ostavlja nezaštićenima.

“Internet i virtualna realnost uklonili su mnoge granice: ne samo u pogledu prostora i vremena, privatnog i javnog, muškog i ženskog, starog i mladog, već i između sebe i Drugog, između unutrašnjeg i vanjskog.”, piše Lamia Kosovic za GenderIT.

Kada se u virtualnom svijetu u opasnost dovode ljudska prava, pravna se tijela najčešće nađu na ‘skliskom terenu’ te ne mogu zaštiti žrtvu. U mnogim slučajevima žrtvi se uskraćuje pravda, a rezultat toga je vrlo slabo povjerenje u pravni sustav i njegovu zaštitu. Zbog toga ne čudi da tri četvrtine žena u Europskoj uniji nisu prijavile zločine, čak niti u vrlo opasnim i ozbiljnim slučajevima.

20141023_Harassment_Fo
Pravni sustav počeo je prepoznavati i adresirati cyber prijetnje i uhođenje kao zločin prije samo 15 godina, dok su se prvi slučajevi online prijetnji pojavili prije skoro 20 godina. Od tada tehnološki orijentirano zlostavljanje postalo je stalno prisutni problem na svim virtualnim platformama.

“Ljudi u cyber prostoru, uključujući  nasilnike, su nomadi. Njihovo ‘preživljavanje’ ovisi o stalnom premještanju iz jednog stanja/identiteta u drugo. Zbog toga procesuiranje cyber uhođenja i slučajeva virtualnog nasilja nad ženama predstavlja težak zadatak, pogotovo kada se ono odvija u internacionalnim prostorima: u državama koje zahvaćaju različiti zakoni.”, nastavlja Kosovic.

No, neki pomaci u zaštiti žrtava virtualnog uhođenja ipak su vidljivi. Primjerice, Istanbulska konvencija, koja je na snagu stupila 1. kolovoza 2014. godine, predstavlja pomak za europske zemlje: prema njoj uhođenje predstavlja prekršaj u svim zemljama koje su je ratificirale, što je pozitivno u pogledu ‘prelaska granica’. No problem je što je od 36 zemalja koje su potpisale konvenciju (uključujući i Hrvatsku), njih samo 14 istu ratificiralo (a među njima nije Hrvatska). Trenutno je na snazi u Albaniji, Andori, Austriji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Češkoj, Italiji, Portugalu, Srbiji, Španjolskoj, Turskoj, Francuskoj, Malti i Švedskoj.

Nadalje, legislative u SAD-u, Novom Zelandu, Južnoj Africi i Kanadi jasno ukazuju na nove pristupe u borbi protiv nasilja nad ženama u cyber prostoru. Ono što im je zajedničko je prepoznavanje emocionalne boli kao posljedice virtualnog uznemiravanja te stoga žrtvama omogućavaju potrebnu pomoć.

MapIt_SocialTIC.preview
Što se Hrvatske tiče, online nasilje regulirano je Kaznenim Zakonom, nisu definirani pojmovi cyber nasilja, uhođenja i sl. Žrtve internetskog nasilja primorane su podizati privatne tužbe, kako bi se kaznilo počinitelje.

To je posebno problematično s obzirom da privatne parnice iziskuju znatna financijska sredstva te žrtve često nisu voljne upuštati se u dugotrajne i mučne sudske procese, čak i kada su im dostupne usluge besplatne pravne pomoći (poput Pravne klinike u Zagrebu), kao i drugih organizacija koje nude savjetovanje i pomoć pri rješavanju ovakvih slučajeva. Nadalje, institucije kojima se nasilje prijavljuje često su sklone takav oblik nasilja shvaćati ‘manje važnim’ te se žrtve često suočavaju s minorizacijom problema, a nerijetko i s prebacivanjem odgovornosti s počinitelja na žrtvu.

Osim zakonskih regulativa, jedan od problema je i neinformiranost, nedostatak edukacije o postojećem problemu i mogućnostima prevencije te zaštite privatnosti na internetu. Iz tog razloga javlja se potreba za obrazovnim programima koji bi doveli do osvješćivanja ovog veoma raširenog problema.  Jedan od takvih je i prvi regionalni trening o informacijsko-komunikacijskim tehnologijama i nasilju nad ženama WomenRock IT!, održan u Sarajevu, gdje se između ostalog govorilo i o mogućim oblicima zaštite.

Lamia Kosovic također smatra da promjena legislativa sama po sebi neće riješiti problem, već da svaka takva promjena mora biti popraćena edukativnim kampanjama o naravi prijetnji u internetskom prostoru, a koje su vrlo rodno obojene. U tom procesu, kao i u procesu stvaranja zakona koji se tiču online nasilja, potrebno je aktivno uključiti ženske organizacije, što do sada nije bio slučaj. Također, neophodno je da se odmah počne angažirano i sustavno raditi na ovome problemu, koji je sve veći društveni problem. Posljedice nasilja na internetu mogu biti duboke i dalekosežne, a sve češće su i tragične te ih se stoga mora prestati ignorirati.

Tihana Naglić & Doris Kramarić