Mitovi o azilantima i tražiteljima azila

Centar za mirovne studije je tijekom godina iskustva rada s azilantima i tražiteljima azila prikupio najčešće predrasude s kojima se oni susreću. Pročitajte 17. točaka najčešćih mitova o azilantima i razbijte sve predrasude koje ste o njima imali. 

1. Tražitelji azila imaju veća prava i bolji život od nas.

Tražitelji azila imaju mnogo manji opseg prava od hrvatskih državljana. Dok borave u Hrvatskoj tražiteljima azila osiguran je grupni smještaj u Prihvatilištu za tražitelje azila te osnovni uvjeti za život: tri obroka dnevno, odjeća, higijenske potrepštine, hitna medicinska pomoć i prijeko potrebno liječenje bolesti, osnovno i srednje školovanje za djecu, novčana pomoć u iznosu od 100 kuna mjesečno, besplatna pravna pomoć, humanitarna pomoć te sloboda vjeroispovijesti i vjerskog odgoja djece. Pravo na rad imaju tek nakon godine dana od kada su predali zahtjev za azil, a do tada nisu dobili rješenje o tome hoće li im azil biti odobren ili ne. Život s nepoznatim ljudima s kojima djelite malu sobu uz minimalna prava i financijska sredstva ne mogu se smatrati dostojanstvenim uvjetima života čovjeka. Sigurnost, privatnost i obitelj su neke od stvari koje tražitelji azila najčešće ističu da im nedostaju.

2. Tražitelji azila su lažljivci koji žele iskoristiti našu dobrodošlicu.

Tražitelji azila su osobe koje su bile prisiljene napustiti svoje domove zbog opasnosti za vlastiti život i sigurnost. Bježati iz svog doma, doći u nepoznatu zemlju te dobiti azil nije lako i jednostavno. Da bi netko dobio azil treba proći kroz određenu proceduru (provodi je Ministarstvo unutarnjih poslova te upravni sudovi) koja se sastoji od vrlo detaljnog ispitivanja o identitetu, razlozima bijega te nemogućnosti povratka u svoju zemlju. Tražitelji azila nadaju se sigurnim i dostojanstvenim uvjetima života te žele nastaviti sa svojim životom u novoj sredini očekujući iste mogućnosti kao i svatko od nas.

3. Tražitelji azila su ovdje ilegalno.

Svaki tražitelj azila ima prijavljen boravak i iskaznicu kojom dokazuje svoj identitet. Neki od tražitelja azila su ušli u RH bez (valjanih) dokumenata, međutim podnošenjem zahtjeva za azil pri Ministarstvu untarnjih poslova njihov status postaje legalan te stječu pravo na boravak na teritoriju RH. Prvi korak koji osoba koja želi tražiti azil mora napraviti je da na graničnom prijelazu ili u policijskoj postaji odnosno upravi iskaže svoju namjeru za traženje azila. Nakon toga započinje složeni postupak ispitivanja utemeljenosti zahtjeva tražitelja azila od službenika Ministarstva unutarnjih poslova.

azilanti 1

4. Tražitelji azila uzimaju naše poslove.

Tražitelji azila imaju pravo na rad tek nakon godine dana od kada su predali zahtjev za azil ako u tom roku nisu primili rješenje da li im je azil odobren ili ne. Kada i steknu pravo na rad tada još uvijek ne ostvaruju to pravo pod jednakim uvjetima kao i hrvatski državljani već kao stranci. Od  100 osoba koje su do sada dobile neku vrstu zaštite u RH samo ih se 6 uspjelo zaposliti, tako da u Hrvatskoj još uvijek ne možemo niti statistički a niti praktično govoriti o ugrozi ove vrste. S obzirom da ne govore hrvatski jezik ili ga govore vrlo bazično šanse da se zaposle su jako male.

5. Vlada troši mnogo novca na tražitelje azila.

Hrvatska ima moralnu i zakonsku, temeljem nekoliko međunarodnih ugovora o zaštiti ljudskih prava, obvezu pomagati osobama koje u Hrvatskoj traže zaštitu. Iako je teško doći do točnog iznosa koji Hrvatska posredno ili neposredno izdvaja za tražitelje azila, mnogo je jednostavnije zaključiti kako ta sredstva nisu velika a još sigurnije kako ne idu na uštrb drugih. Naime, tražitelji azila su jedna od najranjivijih skupina i svako društvo, a posebice hrvatsko koje je recentno prošlo iskustvo izbjeglištva, bi trebalo imati odgovornost da im pruži dostojanstvene uvijete života.

Hrvatska je potpisala nekoliko međunarodnih ugovora o zaštiti ljudskih prava i tim potpisom je obavezna pomagati osobama koje u Hrvatskoj traže zaštitu. To je moralna i zakonska obaveza svih institucija hrvatske države. Teško je saznati točnan iznos koji Hrvatska izdvaja za tražitelje azila, ali baš zbog toga je mnogo jednostavnije zaključiti kako ta sredstva nisu velika a još sigurnije kako ne idu na štetu drugih. Tražitelji azila su izbjeglice – jedna od najranjivijih skupina u društvu. Svako društvo, a pogotovo hrvatsko koje je recentno prošlo iskustvo izbjeglištva, bi trebalo imati odgovornost da im pruži dostojanstvene uvijete života.

6. Tražitelji azila će masovno dolaziti u RH jer smo na vanjskoj granici EU-a.

To nije istina, tražitelja azila uglavnom ne biraju i ne razmišljaju unaprijed o tome gdje će otići, već  samo bježe spašavajući vlastiti  život tako da se  ponekad nađu u zemlji kao što je Hrvatska. U nekim slučajevima tražitelji azila iskazuju želju za odlaskom u određenu zemlju iz razlogašto se tamo nalaze članovi njihovih obitelji s kojima žele ponovo stupiti u kontakt.

7. Tražitelji azila su kriminalci koji su zbog toga pobjegli iz svojih zemalja.

Upravo obrnuto, tražitelji azila su ti koji su bili prisiljeni napustiti svoj dom zbog ugroženosti vlastitog života od različitih kriminalnih okolnosti, bilo da se radi o ratu, mučenju ili nekom drugom obliku ugroze zbog pripadanja određenoj skupini(rasa, vjera, nacionalnost ili političko mišljenje. Ukoliko bi se utvrdilo da je određeni tražitelj azila počinio određeno djelo koje se prema hrvatskom zakonodavstvu smatra kaznenim tada bi se na njega primijenila pravila međunarodnog ili domaćeg progona.

8. Tražitelji azila donose u RH nove zarazne bolesti.  

To nije istina, zdravstvena zaštita tražitelja azila detaljno je regulirana Zakonom o azilu te Pravilnikom o sadržaju zdravstvenog pregleda tražitelja azila. Tim dokumentima propisano je da po dolasku u Prihvatilište za tražitelje azila tražitelji azila prolaze lječnički pregled, a u slučajevima da dolaze iz zemalja koje su rizične po ovom pitanju prolaze dodatne preglede i nadzor. Od 2004. godine do sada je bio zabilježen  samo jedan  slučaj oboljelog tražitelja azila tuberkulozom kada su poduzete propisane mjere te je širenje zaraze spriječeno.

9. Tražitelji azila dobivaju 100 kuna dnevno.

To nije istina, azilanti dobivaju samo 100 kuna mjesečno, i to ne svi već samo oni tražitelj azila bez novčanih sredstva i tražitelj azila čiji troškovi života nisu osigurani na drugi način te oni koji nisu u radnom odnosu.  Taj iznos utvrđuje se u iznosu od 20% osnovice socijalne pomoći koju dobivaju hrvatski državljani.

10. Tražitelji azila moraju se prilagoditi našoj kulturi i načinu života.

Svatko ima pravo na slobodan izbor načina života i kulture sve dok ne ugrožava ta prava drugima. Važno je da svatko, pa tako i tražitelji azila imaju pravo na održavanje, razvoj i iskazivanje vlastite kulture, promicanja i iskazivanja svog kulturnog identiteta te očuvanje tradicije. Kulturu nije lako zaboraviti niti prilagoditi se nekoj drugoj, različitoj kulturi, a  posebno ne u tako kratkom vremenu  dok su tražitelji azila u Prihvatilištu.

11. Tražitelji azila ugrožavaju našu sigurnost (hodaju u grupama i ne pričaju naš jezik).

To nije istina, tražitelj azila prema sigurnosnim pokazateljima koje MUP prati nisu doprinjeli povećanju kaznenih i prekršajnih djela u onim sredinama u kojima žive te se prema tim pokazateljima može zaključiti da se ne radi o objektivno utemeljenom strahu za sigurnost već isključivo subjektivnom. Osim toga, tražiteljima azila su prilikom smještanja u Prihvatilište uzeti otisci prstiju te se vodi računa o o sigurnosti svih građana RH. Najčešće iskazan strah spram tražitelja azila je činjenica da se kreću  u skupini. No vrlo je jednostavnog razloga kojim se to objašnjava- na taj se način osjećaju sigurnije, s obzirom da ne razumiju hrvatski jezik niti su dovoljno upoznati s društvom u koje su stigli. Puno njih želi učiti i naučiti od dobrih ljudi i institucija te se čim prije udomaćiti.

12. Tražitelji azila će poplavit RH i uništiti naš jezik i vjeru.

Broj tražitelja azila od 2004. do kraja 2012. godine iznosi 3 228. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine Republika Hrvatska ima 4 284 889 stanovnika te ako pogledamo broj zatraženih azila u 2011. godini koji je iznosio 807 – možemo zaključiti kako su tražitelji azila činili tek 0.02 % stanovništva. U 2012. godini taj udio je iznosio 0.03% stanovništva. Tražitelji azila u Republici Hrvatskoj čine jednu marginaliziranu i manjisku skupninu koja ni na koji način ne ugrožava hrvatski jezik i vjeru. Većina tražitelja azila želi naučiti hrvatski jezik kako bi mogli komunicirati sa građanima Hrvatske, zaposliti se i postati ravnopravni članovi hrvatskog društva. Ustav RH im osigurava slobodu vjeroispovijesti, a važno je napomenuti kako među njima ima pripradnika svih religija (kako islama, tako i kršćanstva).

azilanti2

13. Tražitelji azila su ljudi crne boje kože.

Tražitelji azila su prvenstveno ljudi koji napuštaju svoje zemlje porijekla i domove zbog razloga što im je život u njima ugrožen. To nužno ne znači da takvi ljudi dolaze samo iz afričkih zemalja, već iz zemalja u kojima trenutno postoje sukobi, ratovi, nemirna stanja ili neke druge po život opasne situacije. Hrvati su također prije 20 godina bili tražitelji azila u nekim zemaljama diljem svijeta. Dosad su azil u Hrvatskoj zatražili ljudi iz 77 zemalja, a neke od njih su: Albanija, Belgija, Češka, Makedonija, Rumunjska, Ruska Federacija, Slovenija, Turska, Ukrajina itd. Najveći broj tražitelja azila u RH dolazi iz Afganistana, Alžira, Irana, Pakistana, Palestine, Somalije i Sirije.

14. Prvo se trebamo pobrinuti  za svoje a onda za druge.

“Odlučiti da se ne pomogne onima koji traže utočište u našoj zajednici veoma je slično odluci kapetana broad da ne pokupi brodolomce iz mora jer mu se žuri na cilj”. (Hugo Grotius)

Mnogi Hrvati su prije 20 godina zbog ratnog stanja u Hrvatskoj tražili utočišta u drugim zemljama. To je nešto što nas spaja s tim pojedincima – dijelimo jednako iskustvo. To iskustvo trebalo bi među „nama“ građanima Hrvatske izazvati solidarnost s tražiteljima i tražiteljicama azila, i razumijevanje prema njihovim životnim situacijama.

15. Azil je za životinje.

Azil je zaštita kojom se ostvaruje odredba Ustava Republike Hrvatske o pružanju utočišta izbjeglici u Republici Hrvatskoj. U pravnom smislu – pravo azila označava obranu ljudske osobnosti od ugrožavanja. Riječ azil potječe iz grčkog jezika, a označava utočište, pribježište, sklonište. Korijeni prava na azil mogu se pronaći kod velikog broja antičkih naroda, uključujući Egipćane, Grke i Hebreje. Ti narodi smatrali su to svojom (vjerskom) obvezom, te nisu uskraćivali azil čak ni kriminalcima ili osobama optuženim za zločin, štiteći ih na taj način, do određene granice, od zakonskih posljedica.  Sadržajno azil označava pružanje utočište te se u tom smislu pojam koristio i kada se utočište pružalo napuštenim životinjama.

16. Tko su oni i zašto su ovdje?

Tražitelji azila odlaze u druge zemlje tražiti utočište iz razloga što im je u zemlji njihova uobičajenog boravišta život ugrožen, odnosno osjećaju osnovan strah od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili zbog političkog mišljenja. Takvi ljudi dolaze u druge zemlje i traže priliku da za vrijeme ratnog stanja u njihovim zemljama borave na drugom teritoriju kako bi preživjeli i dobili startnu poziciju da mogu početi iznova.

17. Tražitelji azil su siromašni.

Kada osoba bježi pred nečim ili nekim tko joj ugrožava život, ne pomišlja na novac, nakit, laptop ili druge vrijedne predmete koje bi mogla posjedovati – već bježi kako bi ostala živa. Neki pojedinci stignu uzeti nešto od materijalnih stvari sa sobom, no neki ne. Tako da ne možemo generalizirati na temelju cijele skupine. Iako malobrojni, među tražiteljima azila u RH postojali su pojedinci koji dolaze iz imućnih obitelji te su im njihove obitelji pomagale financijski da nastave svoj život u Hrvatskoj.

Preuzeto sa: Centar za mirovne studije