Opstretičko nasilje u grčkim izbjegličkim kampovima

Velika većina novopečenih majki koje se moglo susresti  porođeno je carskim rezom. Javnim bolnicama u Grčkoj nedostaje osoblja i situacija se ozbiljno pogoršala s novim valom migracija izbjeglica koje su jako ranjive. Ali to ne znači da ti razlozi mogu biti izlika za opstretičko nasilje koje doživljavaju i Grkinje i izbjeglice pri porođaju.

Prema statistikama Grčka ima najvišu stopu izvođenja carskog reza pri porođaju u Europi. Procjena je da je 60-70% porođaja izvedeno carskim rezom, prema izvješću ljudskih prava o porođaju. Iskustvo sirijske izbjeglice Mariam, koje je opisano u tekstu ispod, opisuje ekstremno opstretičko nasilje koje je počinjeno nad izbjeglicama u Grčkoj, koju po pričama žena u izbjegličkim kampovima uključuje: prisilni carski rez, epioziotomija nakon poroda i nedostatak brige.

Dvije španjolske primalje koje su volontirale u izbjegličkom kampu pokraj makedonske granice su susrele sirijsku izbjeglicu Mariam i ona im je ispričala svoju priču u dva navrata, jednom uz asistenciju prevoditelja. Mariam želi ostati anonimna, ali je dala dozvolu međunarodnom timu pravnika da podijele njezinu priču i iskustva s javnosti kako bi spriječili opstretičko nasilje protiv izbjeglica. Ona sada prima psihološku potporu i potporu od primalja pošto pati od akutnog stresnog poremećaja koji je posljedica nasilnog porođaja. Tim pravnika joj je također ponudio svoju legalnu pomoć, ako se kojim slučajem odluči da bi htjela ustrajati na svom slučaju.

Njezina priča je zahtjev da bi se ljudska prava o porođaju trebala poštivati i postavlja pitanje zašto je kod velike većine registiranih izbjeglica odbijen zahtjev za prirodnim porođajem u grčkim bolnicama koje im nisu pružile nikakve medicinske indikacije, informacije i puno toga je izvršeno bez pristanka.

Imprimir

Mariamina priča o porođaju

Kad su ona i njezin muž napustili Siriju, Mariam je bila u drugom stanju s trećim djetetom, ima dvoje djece; jedno od tri godine, a drugo ima jednu godinu. Nakon što su prošli Tursku i grčke otoke, Mariam i njezina obitelj sada borave u izbjegličkom kampu na grčko-makedonskoj granici. Tijekom njezina prvog tjedna boravka u kampu, jedna od njezinih prijateljica iz Sirije koja je također bila trudna, otišla je u bolnicu na porod. Njezina prijateljica koja je prethodno pet puta rodila u Siriji i svaki put je rodila prirodnim vaginalnim putem. Doktori u grčkoj bolnici su je odbili poroditi na prirodan način. Porodili su je na carski rez. Kad se je vratila u kamp njezina prijateljica je imala problema s dojenjem pa joj je Mariam pomagala.

U nadolazećim tjednima Mariam je upoznala još barem tri Sirijke koje nisu imale nikakva prava na izbor na koji će način roditi u istoj grčkoj bolnici kraj granice.

Kasnije u travnju, Mariam je počela osjećati trudove i otišla je u bolnicu oko podneva.

Rekla je osoblju u bolnici da želi prirodni vaginalni porod. Doktor je odbio i rekao je da to nije moguće. Rekao joj je da će porod biti izveden s carskim rezom jer oni porađaju  samo na taj način. Mariam je odbila i osoblje je zvalo prevoditelja koji je s njom razgovarao preko telefona, ona je i dalje inzistirala da ne želi carski rez, a oni su joj opet rekli da joj je to jedina opcija.

Nakon nekog vremena tijekom posjeta bolnici, medicinska sestra je pregledala Mariam. Bez ikakvog upozorenja i objašnjenja, medicinska sestra joj je ubrizgala tekućinu u rektum. Rekla je da je to bilo jako bolno i da joj je sestra to ubrizgala na brz i grub način. Nakon toga je otišla u kupaonicu  i stolica joj je bila krvava. Medicinska sestra joj je rekla da to nije nikakav problem. Nakon razgovora s prevoditeljem, Mariam je odlučila da će radije roditi u prljavom šatoru, nego u čistoj bolnici na carski rez. Dok je napuštala bolnicu osoblje joj je objasnilo preko prevoditelja, da ako napusti bolnicu da nema više pravo povratka.

Par sati nakon u izbjegličkom kampu, Mariam je rodila djevojčicu u šatoru, pomogla joj je njezina sestra. Rodila je na ˝normalan˝prirodan način.

Nakon porođaja htjela je doći do doktora i medicinske sestre da pregledaju i okupaju novorođenče u odgovarajućim sanitarnim  uvjetima, pa se vratila natrag u bolnicu.

U bolnici je pitala ako bi joj tko mogao pregledati dijete. Tamo je bio isti doktor od prošlog posjeta, rekao je da će pregledati Mariam.

Dok je sjedila na opstretičkoj stolici, doktor joj je stavio ruku u vaginu da ju ˝očisti˝. Nakon toga zarezao joj je vaginu sa škarama bez ikakva objašnjenja, ona nezna zašto ju je zarezao. Rekla je da su se njezini krikovi moli čuti po cijeloj bolnici. Kad je izašla iz sobe za pregled, medicinska sestra je vikala na njezinog muža. Doktor ju je sašio  ˝s pet brzih šavova i nešto seruma˝. Rekla je da joj je to bilo jako bolno i da a to nije dobila nikakvo objašnjenje. Njezino dijete je plakalo i nitko mu nije posvećivao pažnju.

Nakon kirurškog zahvata, bolničko osoblje joj je reklo da odu iz bolnice, ali bez djeteta, oni su odbili. Mariam i njezino dijete su zadržani u bolnici šest dana. Nitko ju više nije pregledavao niti očistio šavove. U međuvremenu član osoblja je rekao Mariam i njezinom mužu, da će zvati policiju ili zadržati dijete ako Mariam  pokuša otići.

Vratili su se u kamp nakon šest dana, Mariam je vidjela druge majke izbjeglice kako se vraćaju u kamp iz bolnice noseći noseći po dvije vrećice s potrepštinama; jedna za majku i druga za dijete, a ona nije primila ništa.

Mariam je trenutno još u izbjegličkom kampu i doji svoju djevojčicu, muči se s bolovima u kralježnici i ima problema sa krvavom stolicom. Svaki put kad je bol neizdrživa, sjeti se kako ju je doktor zarezao i ima osjećaj kao da se to događa stalno iznova. Ovaj osjećaj također utječe na način na koji se povezuje sa svojim novorođenčetom i njezinih drugih dvoje djece.

„Moje srce počne tući brže i imam osjećaj da sam opet tamo, cijelo o iskustvo se ponavlja“, izjavila je Mariam.

Zbog ograničenih medicinskih mogućnosti i pitanja privatnosti, doktorima koji su bili prisutni za vrijeme intervjua, nije bilo moguće pregledavati Mariam. Njezina priča je istražena i pripremljena od strane tri iskusne istražiteljice na području primaljstva i ljudskih prava:  Ibone Olza, Perinatalna psihijatrica i porođajna aktivistica, Erin Kilbride, Borkinja za ljudska prava i odvjetnica i Laura Lecumberri, primalja. Intervju se odvijao u dvije zasebne prilike. Tim pravnika je za Mariam dogovorio da primi medicinsku njegu na drugoj lokaciji u Grčkoj ovaj mjesec.

Izvorni članak: elPARTOesNUESTRO