Pokolj u Nigeriji ostao u sjeni pariškog masakra

Dok su sve oči svijeta 8. siječnja bile uperene u Pariz i dok su televizijske i novinske kuće izvještavale o masakru u redakciji satiričkog časopisa Charlie Hebdo, na drugom kraju svijeta, sa sjeveroistoka Nigerije, proširila se vijest o 2000 žrtava u Bagi i Doron Bagi, koje su iza sebe ostavili pripadnici islamističke skupine Boko Haram.

Krvavi pokolj se nastavio i 10. siječnja, kada je najmanje 16 osoba poginulo, a dvadesetak ih je ranjeno, u eksploziji koju je prouzrokovala desetogodišnja djevojčica koja se bombom raznijela na ulazu u tržnicu u Maiduguriju, a završio je dan kasnije samoubilačkim napadom dviju desetogodišnjakinja na otvorenoj tržnici u gradu Potiskumu u državi Yobe, pri čemu su tri osobe ubijene, a 46 ih je ranjeno.

Spomenuti teroristički napadi orkestrirani su od strane islamističke skupine Boko Haram koji su u zapadnom svijetu „najpoznatiji“ po otmici 270 djevojčica iz škole u Chiboku, gradu udaljenom oko 900 kilometara od glavnog grada Abuje. Zapad se tada nakratko zgrozio i zatim vratio svojim bitkama, dok je Boko Haram nastavio širiti svoje područje djelovanja, a njegovi su napadi postajali sve okrutniji, a smrtnost sve veća.

Skupina Boko Haram, čije ime u prijevodu s jezika Hausa znači „Zapadno obrazovanje je zabranjeno“, osnovana je 2002. godine od strane Mohammeda Yusufa s ciljem borbe protiv zapadnjačkog sistema obrazovanja i uspostavljanja šerijatske države u Nigeriji, zemlji koja je pola muslimanska, a pola kršćanska. Prekretnica je nastupila 2009. godine kada je u vođa skupine ubijen u sukobu s policijom, a na njegovo mjesto je došao Abubakar Shekau pod čijim je vodstvom skupina postala još nasilnija, a napadi sve učestaliji.

_80281001_doron_baga_b+a_624
Satelitske snimke nastale između 2. i 7. siječnja, što znači prije i poslije napada, pokazuju da su gradovi Baga i Doron Baga sravnjeni sa zemljom i spaljeni. One dovode u ozbiljnu sumnju službene podatke nigerijske vlade o broju mrtvih. Prema priopćenju organizacije Amnesty International, 3700 nastambi je uništeno ili oštećeno: 620 objekata u Bagi , te više od 3100 u Doron Bagi više od 3100. Ne postoje podaci iz neovisnih izvora o broju žrtava ovog napada, jer zbog opasnosti strani novinari i pripadnici međunarodnih skupina nemaju pristup ovom području, ali gledajući satelitske snimke teško je povjerovati u podatak kojeg je javnosti iznijela nigerijska vlada 12. siječnja, a prema kojem broj žrtava nije veći od 150, uključujući i pripadnike Boko Harama.

Visoki vladin dužnosnik Musa Alhadži Bukar prošli je tjedan objavio da je od stanovnika koji su uspjeli pobjeći čuo da Baga, u kojoj je nekad živjelo 10 000 ljudi, “praktički više ne postoji”. “Spaljena je”, rekao je za BBC. Očevidac koji je uspio pobjeći sam je vidio najmanje 100 mrtvih u Bagi, a dok je bježao neprestance su pucali i ubijali. “Među žrtvama je bilo male djece i žena koja je rađala. Kada su završili s ubijanjem, gerilci su izdvojili žene, djecu i starije osobe. Boko Haram uzeo je oko 3000 žena i držao nas u školi u Bagi”, povjerila je jedna žena Amnesty Internationalu te dodala: “Pustili su starije žene, majke i većinu djece nakon četiri dana, no zadržali su mlade žene”.

U zadnja četiri mjeseca Boko Haram je razarao regiju i napadao države Kamerun i Čad.  Procjenjuje se da je na tom području u 2014. godini od posljedica napada Boko Harama stradalo između 5 i 10 tisuća ljudi. Smatra se da je do Boko Haram do sada zauzeo 20 posto područja Nigerije i da vlada gubi bitku protiv te skupine.

“Sretni smo … što je njihova krv prolivena u njihovoj zemlji, a oni se trude sačuvati svoju krv”, izjavio je Abubakar Shekau u videoisječku objavljenom nakon krvoprolića u Parizu čime je podržao teroristički napad u kojem je poginulo 12 ljudi.

Hoće li nakon napada u Parizu, zapadni svijet (više) osvijestiti da se slične ili iste stvari događaju i u drugim dijelovima svijeta, budućnost će pokazati. Jedino što svi možemo željeti jest da ovakvih brutalnih napada bude što manje, na ovoj i na onoj strani.

Majda Bembić

Izvor: civilnodruštvo.hr, Amnesty International, BBC