Kroz cjelokupnu povijest odnos žena i hrane se mijenjao i poprimao razne oblike, pa i svrhe, ali on nikada nije bio prekinut. Ženski odnosi prema hrani oblikovani su normativnim rodnim ulogama koje su muškarcima pripisale djelovanje i rad u javnoj sferi, dok su žene vezane uz privatnu, tj. brigu za kućanstvo. No nerijetki su slučajevi da su žene u povijesti upravo kroz hranu zahtijevale i izborile svoja veća politička prava, posebice kroz prosvjede kao sredstvo političke borbe i angažmana.
Ponajviše tijekom drugog vala feminizma 60-tih i 70-tih godina 20. stoljeća, žene su pronašle jezik kojim su mogle izraziti svoje nezadovoljstvo nametnutoj ulozi kućanice, s posebnim naglaskom na vezanost uz rad u kuhinji i rad s hranom. Mnogo toga se do danas promijenilo i žene su uspjele izaći iz tih normiranih okvira, ali danas se hrana ponovno nalazi u fokusu ženske djelatnosti. No postoji jedna velika razlika, a to je da ovaj puta hrana i rad s hranom ne spadaju u privatnu sferu, već je ona javna, te žene kao poduzetnice, kao radnice, hranu nude svim članovima svoje bliže i šire zajednice. U današnje vrijeme to se ponajviše manifestira kroz rad s tzv. zdravom hranom koja postaje sve traženija i potrebnija nakon niza godina urušavanja kvalitete namirnica zahvaljujući kemijskim tretiranjima u poljoprivredi.
Kao i u svakom poslu, neizbježno je postaviti pitanje uvjeta rada koji bi trebali biti na visokom stupnju zaštite i omogućiti radnicama i radnicima ispunjenje svojih životnih potreba, ali i uživanje određenih prava.
Podcast je snimljen u sklopu projekta “Reproduktivna pravda za pravednije društvo” kojeg financira Rosa Luxemburg Fundacija i dostupan je na zahtjev putem ovog linka.