Teški životi sirijskih izbjeglica

Da se posljedice ratnih stradanja osjećaju i puno dalje od ratom zahvaćenih područja dokazuje i primjer sudbine tisuća Sirijaca raseljenih po cijelom svijetu. Iako se trenutno ne nalaze usred ratnog vihora, sirijske izbjeglice bore se s egzistencijalnim problemima i životom u izbjeglištvu, uz nadu da će se vratiti svojim kućama, iako se taj taj scenarij svakim danom čini sve neizgledniji.

Kako piše Al Jazzera, stotine tisuća sirijskih izbjeglica jedva se uspjevaju prehraniti i preživjeti, nezaposleni su i poniženi. Neki od njih prije četiri godine sudjelovali su u prosvjedima protiv Bashara al-Assada. “U početku smo imali samo jedan cilj: srušiti sirijski režim. Ali, sada ne znamo protiv koga bismo se borili. Našli smo se između ISIL-a (pobunjenička skupina koja se naziva Islamska država Iraka i Levanta) i Vlade. Više se ne borimo samo protiv Assada, nego i protiv drugih sličnih režima”, priča izbjeglica Hussam, koji je bio borac Slobodne sirijske vojske. S njim su i Mohamad, aktivista koji je na internetu objavljivao snimke protesta, a zatim i sukoba te Hamzeh, koji je u zatvoru proveo godinu dana zbog učešća u protestima.

Ovi muškarci danas žive u turskom pograničnom gradu Antiohiji i dijele sudbinu s desecima tisuća izbjeglih Sirijaca koji su maštali o životu u slobodnoj i demokratskoj Siriji. Danas se mnogi od njih više ni ne nadaju povratku.

Sirijci koji su u izbjeglištvo pobjegli u Libanon, suočavaju se sa sličnim problemima. Oni se uz sve ostale probleme suočavaju i sa problemom ukopa svojih umrlih, dijelom zbog toga što ne mogu platiti sahranu, a dijelom zato što su većina izbjeglica su Suniti, koji tradicionalno ne mogu biti sahranjeni pored kršćana, Šijita ili pripadnika druge vjere.

Prema podacima Ujedinjenih naroda, u Libanonu je od početka sirijskog rata službeno umrlo 1100 Sirijaca, ali se vjeruje da je taj broj mnogo veći. Zbog nedostatka financijskih sredstava, novac za parcele, na kojima se vrše ukopi, najčešće izdvajaju humanitarne organizacije.

No, da u moru tragičnih ljudskih sudbina uvijek postoji i neka svjetla točka dokazuje primjer Tambija Asaada Cimuka, mladog sirijskog izbjeglice, koji je početkom ovog mjeseca svirao u njujorškom Carnegie Hallu na koncertu na kojem su nastupili pobjednici međunarodnog glazbenog natjecanja za mlade. Tambi Asaad Cimuk prvi je sat klavira imao prije samo 18 mjeseci. Sada je jedan od pedesetak mladih koji su među tisućama odabrani da sviraju u Carnegie Hallu.

pijanista
Zahvaljujući njegovom glazbenom talentu, on i njegova obitelj su od turskog predsjednika dobili državljanstvo koje mu omogućuje da radi i putuje, a zahvaljujući tome je i uspio doći u New York. Cimuk je svjestan da je državljanstvom dobio privilegiju za kojom čeznu mnoge sirijske izbjeglice. “Moji vršnjaci umiru na hladnoći ili pod bombama. To me čini nesretnim. Nadam se da će se sukob uskoro okončati”, kaže ovo sirijsko čudo od djeteta.

Majda Bembić