Obustava operacije Mare Nostrum dovodi u opasnost na tisuće života

Odluka Italije, da završi operaciju Mare Nostrum, čiji je cilj traganje i spašavanje migranata u Sredozemnom moru, mogla bi dovesti u veliku opasnost živote tisuće migranata i izbjeglica čiji je cilj doći do Europe, piše Amnesty International.

Operacija Mare Nostrum pokrenuta je u listopadu prošle godine kao reakcija na potonuće dvaju plovila, u kojima je nedaleko od talijanskog otoka Lampeduse te u blizini Malte živote izgubilo više od 500 migranata. Operacija je trajala točno godinu dana te je u moru spasila oko 150 tisuća ljudi, dok je oko 3000 migranata (točan broj je teško odrediti) izgubilo život u pokušaju da se dokopaju talijanskog kopna. U operaciji Mare Nostrum sudjelovalo je pet vojnih brodova, koji su bili u stalnoj ophodnji u vodama između Sicilije i Sjeverne Afrike te je vršen zračni nadzor helikopterima, zrakoplovima i bespilotnim letjelicama.

Mare Nostrum se završava, jer je to bila krizna operacija. Italija je svoju zadaću obavila.”, rekao je na konferenciji za novinare talijanski ministar unutarnjih poslova Angelino Alfano, naglasivši da je u godinu dana talijanska vlada izdvojila 114 milijuna eura za troškove te operacije. Golemi troškovi, koji znatno opterećuju posrnulo gospodarstvo, igraju bitnu ulogu u odluci Italije da okonča ovu operaciju.

Italija je dugo tražila veću financijsku pomoć Europske unije oko tog pitanja, tvrdeći da je za nju samu ovo preveliki teret, uz obrazloženje da je posrijedi europski, a ne talijanski problem. Najava Europske komisije da će u okviru Europske agencije za nadzor granica Frontex, 1. studenog 2014., početi s operacijom Triton, mnogi su prepoznali kao prvi znak sveeuropskog buđenja i kolektivnog odgovora na tragične događaje koji se odvijaju u Sredozemnom moru. No, sada je jasno da se stvari ne odvijaju u tom smjeru.

“Operacija Triton ne zadovoljava potrebe tisuća migranata i izbjeglica, među kojima su i oni koji bježe od rata na Bliskom Istoku te iz Afrike. Triton je, naime, granična operacija te njena misija nije traganje za migrantima i izbjeglicama u Sredozemnom moru, gdje je najpotrebnija, nego isključivo spašavanje u blizini talijanske granice.“, tvrdi John Dalhuisen, Programski direktor Amnesty international za Europu i središnju Aziju.

Triton, u kojem će, na različite načine, sudjelovati 21 zemlja članica EU, uključujući i Italiju, je operacija bitno manjeg obujma od operacije Mare Nostrum, s mjesečnim budžetom od 2,9 milijuna eura. Područje nadzora ograničeno je na oko 50 kilometara od talijanske obale, dok su talijanski brodovi u sklopu Mare Nostruma patrolirali cijelim Sredozemnim morem, sve do afričke obale.

Europska unija bi se trebala odlučiti za dugoročniji i holistički pristup uređivanja migracijskih tokova, a ne progresivno zatvarati svoje kopnene granice, gradeći sve više i više zidove, zbog kojih se migranti i izbjeglice očajnički odlučuju za rizične puteve preko Sredozemnog mora. Nedostatak podjele odgovornosti između europskih država ne potiče zemlje južne Europe, posebice Maltu, na prihvaćanje migranata i izbjeglica u svojim lukama. Operacija Mare Nostrum privremeno je smanjila taj problem.

Načini na koje osigurati sigurne i legalne puteve u Europu su brojni, a među njima su povećane kvote za preseljenje, podjela većeg broja humanitarnih viza i dozvola za zbližavanje obitelji. Amnesty International, između ostalog, smatra da se upravo na principu izdavanja dozvole za azil (boravak), radi zbližavanja obitelji, mogu osigurati sigurniji načini za ulazak migranata u Europu. Trenutno, naime, većina država EU djeluje u skladu s Dublinskom uredbom, prema kojoj je država članica EU odgovorna za postupak dobivanja azila tek od trenutka kada tražitelj azila prvi put uđe u određenu zemlju članicu, što je još jedan od razloga zbog kojih se migranti često upuštaju na opasan put preko Sredozemnog mora.

Bez obzira na prijetnje i trud Europske unije da se zaustavi ulazak migranata i izbjeglica, sigurno je da  će oni i dalje riskirati svoje živote te živote svoje djece, bježeći iz država koje su uništene ratom, u kojima se krše njihova ljudska prava ili su u velikoj ekonomskoj krizi. Države članice EU stoga ih ne bi smjele usmjeravati na najopasniju, morsku rutu i prepuštati ih na milost ili nemilost sudbini.

Preuzeto s Amnesty Internaitonal, The Times, Slobodna Dalmacija.

K.M.