Život usred groblja u Gazi

Osiromašene obitelji Palestinaca već desetljećima su prisiljene živjeti unutar el-Sheikh Shaban groblja u pojasu Gaze. Unatoč brojnim nastojanjima da sebi i svojim bližnjima omoguće kvalitetniji život, ne uspijevaju to postići prvenstveno zbog nedostatka financijskih sredstava, no i zbog nedostatka sluha lokalnih vlasti kao i ostatka svijeta. 

Hesham el-Mogharby ne može zamisliti život na nekom drugom mjestu. Tamna koliba u kojoj živi s obitelji, sastoji se od automobilskih guma, drva za ogrjev, plastičnih cijevi, starih cipela i otpadnog metala. Ovaj 43-godišnjak ne može reći kako je točno završio u ovom improviziranom domu između nadgrobnih spomenika: sve što zna jest da njegova obitelj živi na toj lokaciji od Nakbe, izgona Palestinaca iz njihovih domova 1948. godine. Obitelj prehranjuje sa nekoliko dolara dnevno koje zaradi transportom sugrađana kolima koje vuče konj. „Većinu vremena, djeca idu na spavanje gladna. Jedemo kukce i štakore.”, ispričao je el-Mogharby novinarki Al Jazeere.

el-Sheikh Shaban (1)
Unutar el-Sheikh Shaban groblja trenutno živi nekoliko desetaka ljudi. Nitko ne želi živjeti tu, ali kažu kako nemaju nigdje drugdje za otići. Neka područja groblja, koja su bombardirana u ratu 2014., izgledaju više kao smetlište, nego groblje.
„Vrlo je depresivno. Teško je za djecu…“, priča drugi stanovnik groblja te nastavlja: „Nemaju mjesta za igru, tako da se igraju između grobova“. Kada ostali građani Gaze posjećuju groblje bivaju ljuti na djecu koja trčkaraju tim mjestom te često grubo reagiraju.

el-Sheikh Shaban (2)
No, znakovi života vidljivi su na ovom smećem prekrivenom groblju. Rublje visi između drvenih stupova; dječak gura kolica izgrađena od kartona mlijeka na kotačima, dok se djevojčica se igra s hoola-hoop obručima sačinjenima od dva komada plastike zalijepljenima selotejpom… Sve izgleda da je, uključujući i kuće, sastavljeno od odbačenog smeća.

Pokraj el-Moghrabyevog doma, odvojenog od ostalih, dva svježa groba obilježavaju smrt dvojice muškaraca ubijenih u ratu 2014. godine. Jedan od njih živio je u el-Sheikh Shabanu.
„Spavamo iznad grobova, na mrtvacima. Djeca se bude užasnuta usred noći…”, priča el-Moghraby. Učenik sedmog razreda Mohammad Sonbul ne želi više ovdje živjeti. Dječački odvažno, poriče da se boji groblja: “Ničega se ne bojim osim Alaha. Često preko noći idem van i igram se unutar groblja“, hvali se Mohammed: „Druga djeca se boje, ali ja ne.“

el-Sheikh Shaban (3)
Iako su groblja javna zemlja, stanovnici kažu da im vlada dopušta da tu žive jer im ne želi platiti preseljenje. No, uvedene su restrikcije koje im onemogućavaju da ovdje šire ili grade nove domove. Lokalna vlada ne pomaže, kažu stanovnici groblja, tako da intervencija mora doći izvana. Uzdaju se u međunarodnu pomoć. Sami nemaju dovoljno sredstava da se presele, a situacija je sve gora, posebno nakon zadnjeg sukoba između Palestine i Izraela (ljeto 2014. godine).

Ozren Maričić